• MNE
  • ENG
29.Maj.2017
Govor dr Sava Kentere na otvaranju četvrtog 2BS Foruma

You are here

Home / Arhiva / 2014 / Govor dr Sava Kentere na otvaranju četvrtog 2BS Foruma

Poštovani g. Predsjedniče,

Uvaženi ministri, vaše ekselencije, visoki vojni zvaničnici,

Predstavnici medija,

Dragi prijatelji,

Dobrodošli na četvrti 2BS Forum koji se i ove godine održava u saradnji sa našim strateškim partnerima NATO i ambasadom SAD, a pod pokroviteljstvom Vlade Crne Gore. Iako je Vlada pokrovitelj, ja moram istaći dvije osobe koje su najzaslužnije što će ovaj Forum biti vjerujem jedan od najboljih do sada....ministar Igor Lukšić i ministarka Milica Pejanović Đurišić, koji su uložili i lične napore kako bi ovaj događaj bio uspješan. Naši partner na ovom projektu već četvrtu godinu za redom je i Opština Budva i ja se ovom prilikom zahvaljujem gradonačelniku Lazaru Rađenoviću na podršci od samog početka, kao i drugim partnerima koji su podržali ovaj projekat...Ambasada Norveške, Ambasada Turske, Ambasada Njemačke, kao i Balkan Trust for Democracy. Želim isto tako da se zahvalim i svima onima koji podržavaju ovaj projekat od prve godine, kao i onima koji su se priključili tek sada. Bez vaše podrške, ovaj događaj ne bi bio moguć.

Ovom prilikom želim da pozdravim i šefove atlantskih saveza i njihove delegacije. Ponosan sam što je juče po prvi put u Crnoj Gori održan sastanak svih šefova atlantskih saveza, koji je otvorio Predsjednik Skupštine Crne Gore, Ranko Krivokapić zajedno sa predsjednikom Međunarodne organizacije atlantske povelje, dr Karl Lamersom. Ovaj sastanak bio je izuzetna prilika da se razmijene mišljenja o mnogim aktuelnim pitanjima, od kojih će se o nekima govoriti i na Forumu.

Dragi prijatelji,

Izuzetno mi je zadovoljstvo što ste se ove godine odazvali u ovolikom broju i na taj način potvrdili nekoliko stvari. Prije svega da je 2BS Forum postao mjesto koje je prepoznato po kvalitetu diskusija koje se vode na panelima, te pažljivom selekcijom gostiju koji na njemu učestvuju. Takođe, potvdili ste da ste svi vi zaista pravi prijatelji Crne Gore, i to u momentu kada nam je to možda i najpotrebnije. U iščekivanju samita u Velsu u septembru, svaka podrška Crnoj Gori je više nego dragocjena. Bez obzira na sam ishod samita po Crnu Goru, u proteklom periodu svi vi, vaše vlade, i vaše države, pokazali ste da ste pravi prijatelji Crne Gore kroz podršku koju ste nam pružili. Vjerujem da će Crna Gora kada postane članica NATO opravdati to povjerenje i pokazati svima da može biti pouzdan partner na koga se može računati.

Upravo je zato i prvi panel posvećen NATO politici otvorenih vrata. Svi mi sa velikim nestrpljenjem čekamo šta će se desiti u Welsu. Da li će biti poziva za neke zemlje ili ne znaćemo vjerovatno u poslednjem momentu. Mi ćemo uraditi sve što je do nas da dobijemo poziv već u septembru, ali znamo da stvari nisu uvijek onakve kakvim bi mi željeli da budu.

Takođe, ono što se veoma često zaboravlja jeste činjenica da sam poziv ne predstavlja automatski i članstvo u alijansi. Ukoliko postoje određene dileme kod zemalja članica po pitanju zemlje kandidata, upravo je taj period od dobijanja poziva do samog članstva onaj gdje se može dosta toga uraditi kako bi se stvari popravile i kako bi zemlja zaista spremna postala članica NATO saveza.

Sa druge strane, postavlja se realno pitanje da li će se na samitu uopšte i raspravljati o proširenju. Ukoliko do proširenja ne dođe, koji je osnovni razlog zašto alijansa ne želi nove članice u ovom momentu. Da li je razlog to što će kompletan fokus samita biti stavljen na neke druge teme i na situaciju u Ukraijini. Da li je razlog taj što zemlje kandidati ne ispunjavaju još uvijek sve uslove za članstvo. Ovo ujedno smatram i najlegitimnijim razlogom ukoliko ne bude proširenja. I na kraju, da li do proširenja neće doći zato što određene zemlje smatraju da se u ovom momentu nikako ne bi trebalo zamjerati Rusiji, a proširenje bi upravo predstavljalo zabijanje prsta u oko ovoj zemlji.

Ovaj poslednji razlog je ujedno i onaj koji nikako ne mogu prihvatiti, posebno ne sada kada čitava Evropa i SAD treba da pokažu jedinstvo i veoma jasan stav po pitanju razvoja demokratije u svim onim zemljama gdje je to još uvijek potrebno. Da li treba da dopustiti da upravo ono za šta se borimo čitav život – razvoj demokratije, vladavine prava, jačanje slobodnih i nezavisnih medija, borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, sada budu nadvladani autokratijom koju žele nametnuti pojedinci svima nama.

Na kraju, konstantna popuštanja i preveliko razumijevanje koje smo imali prema Rusiji u proteklim godinama, doveli su upravo do ovakve situacije u Ukrajini koju danas imamo. Precijenili smo one za koje smo godinama vjerovali da nam mogu biti partneri i podcijenili ih kada su u pitanju njihove ambicije i apetiti. Ne treba zaboraviti da nasilje u službi političkih ciljeva uništava sve koji su u njega uključeni.

Da li sebi smijemo dozvoliti da istu grešku napravimo dva puta. U potpunosti razumijem ekonomske interese zemalja koje se boje da će izgubiti milijarde usled nestabilnosti tržišta, povlačenja kapitala, kao i prekida ekonomskih odnosa sa drugim zemljama. Međutim, jedno moramo imati uvijek na umu. Čitava ekonomija i sav prosperitet koji danas posjeduju najmoćnije i najrazvijenije zemlje svijeta, nastali su upravo zahvaljujući tome što su izgrađene i stvorene na osnovu osnovnih moralnih i društvenih vrijednosti koje sam pomenuo i kojima težimo kao društvo. Možda bi se trebali prisjetiti riječi čovjeka kome danas svi mnogo dugujemo, Abrahama Linkolna: „Ukoliko se povučete i ništa ne učinite onda kada bi u stvari trebalo da protestujete, od sebe ste stvorili kukavicu umjesto čovjeka“

Vjerujem da će panel o situaciji u Ukrajini i panelisti na njemu pokušati da daju odgovore na neka od osnovnih pitanja koja interesuju stručnu ali i širu javnost

Naravno, ove godine na Forumu će biti riječi i o nekim veoma značajnim pitanjima koja se tiči Afganistana i njegove budućnosti. Da li Afganistan možemo smatrati uspješnom pričom ili je u pitanju neuspjeh Alijanse. Da li povlačenje trupa iz ove zemlje ostavlja za sobom mnoga pitanja otvorena, kao što su razvoj institucija sistema i sl. Siguran sam da će General Alen koji je dugo vremena proveo u ovoj zemlji kao komandant ISAF misije biti odličan sagovornik koji će dati zajedno sa ostalim panelistima odgovore na ova i druga pitanja.

Ove godine proslavljamo i jedan od velikih jubileja, 20 godina Partnerstva za mir. Panel koji je posvećen upravo ovom jubileju i na kome će eminenti stručnjaci i zvaničnici diskutovati o tome koliko je ovaj program zaista pomogao Alijansi u definisanju određenih prioriteta i partnera. Da li su sve zemlje članice partnerstva za mir partneri u koje se možemo pouzdati ili treba ostaviti mogućnost preispitivanja partnerstava sa određenim zemljama.

Ne smijemo zaboraviti i dva panela koja su uvijek aktuelna i uzajamno povezana, a to su terorizam i sajber bezbjednost. Ova dva pitanja danas svakako predstavljaju dvije najveće prijetnje u savremenom svijetu i panelisti koji učestvuju na njima zaista su pažljivo odabrani kako bi dali svako iz svog ugla što realniju sliku o tome u kakvom svijetu živimo i koliko smo bezbjedni od terorističkih i sajber napada.

O svim ovim veoma važnim pitanjima biće u naredna dva dana raspravljano sa ekspertima iz oblasti bezbjednosti i međuarodnih odnosa, ali i sa donosiocima političkih odluka bez kojih čitava ova rasprava ne bi bila kompletna.

Dame i gospodo,

Nama u Crnoj Gori u međuvremenu ostaje da vjerujemo da ćemo na samitu u Welsu dobiti poziv za članstvo u Alijansi. Isključivo ukoliko ga zaslužimo i isključivo ukoliko svima pokažemo da Crna Gora jeste i može biti partner kome se može vjerovati, koja je spremna da završi korijenite reforme, kako bi postali demokratsko društvo opredijeljeno zapadnim civilizacijskim vrijednostima. U tom smislu, završio bih svoje izlaganje jednim citatom koji sam pročitao kada sam prvi put posjetio Jefferson Memorial u Vašingtonu, a koji je još 1816. godine u svom pismu naveo predsjednik SAD Tomas Džeferson:

Nisam pobornik čestih promjena zakona i ustava, ali zakoni i ustavi moraju pratiti napredak ljudskog uma. Što se on više razvija i prosvjećuje, sa novim otkrićima i novim istinama, ponašanja i mišljenja se mijenjaju. Sa promjenom okolnosti, i institucije se moraju unaprijediti kako bi držale korak sa vremenom. Tražiti od jednog civilizovanog društva da ostane zauvijek na nivou na kome su bili naši preci, bilo bi isto kao da tražimo od odraslog čovjeka da cijelog života nosi kaput koji je nosio kada je bio dječak.”

Zahvaljujem na pažnji!

Dr Savo Kentera

Predsjednik Atlantskog saveza Crne Gore

Budva, 30.05.2014.