• MNE
  • ENG
21.Septembar.2017
Opis panela

You are here

Home / Arhiva / 2016 / Opis panela

GEOPOLITIČKO BUĐENJE RUSIJE – IGRAČ KOJI MIJENJA TOK IGRE

 

Rusija se vratila u igru na globalnoj šahovskoj tabli i više je nego spremna da postavi neka nova pravila. Protekli događaji, kao oni u Gruziji (2008.), ukrajinska kriza i nedavna intervencija Rusije u Siriji – jasno pokazuju da, dok je zapad mislio da je Rusija eliminisana sa svjetske scene, ona se vraća na globalnu političku i bezbjednosnu scenu. Ovo obuhvata i ekonomsku bezbjednosnu scenu, što se vidjelo 2009. godine tokom sukoba između Rusji i Ukrajine oko gasa, koji je negativno uticao na nekoliko drugih evropskih država. Koje će biti dugoročne globalne političke posledice buđenja Rusije? Može li Rusija još dugo da nastavi sa ovom politikom znajući sa kakvim negativnim posljedicama se njena ekonomija suočava, da ne govorimo o demografskim izazovima sa kojima se susrijeće? Ovo su samo neka od pitanja koja se postavljaju, ali jedno je sigurno – prema riječima Hermana van Rompeja, predsjednika Evropskog savjeta, nakon situacije u Krimu: „Svijet nikad više neće biti isti“.

 

SUOČAVANJE SA ISIL – JEDAN OD NAJVEĆIH IZAZOVA?

 

ISIL se smatra najvećom prijetnjom po bezbjednost i unutrašnju stabilnost svake države koju izabere kao metu. Gledišta na način suprotstavljanja ovim terorističkim i kriminalnim organizacijama su različita od zapada do istoka. Čini se da će biti nemoguće kratkoročno se uhvatiti u koštac sa ovom globalnom prijetnjom. Da li sile koje učestvuju u borbi sa ovom prijetnjom imaju isti cilj i plan? U kojoj mjeri je saradnja između istoka i zapada značajna u suočavanju sa ovom novom globalnom prijetnjom? Koja strategija i kakvi napori treba da se preduzmu kako bi se povratili mir i stabilnost? Mogu li ovi napori da budu spoljašnji ili treba da se fokusiraju više na mehanizme unutrašnje stabilizacije? U kojoj mjeri evropske države shvataju ozbiljno ove prijetnje, uzimajući u obzir činjenicu da da je politika umnogome ostala ista tokom protekle 2-3 godine?

 

EVROPSKA UNIJA I JUGOISTOČNA EVROPA: NEUSPJEŠNA ZAŠTITA GRANICA?

 

Izbjeglička kriza iz 2015. je pokazala da većina zemalja članica EU nije spremna za sve bezbjednosne izazove 21. vijeka, uprkos svim upozorenjima tokom prošle decenije i više. Mnogi bi dodali da EU tek treba da prepozna bezbjednosne izazove nastale nakon Hladnog rata. U prilog ovome svjedoči potpuna deorganizacija i konfuzna politika među zemljama članicama EU, kao i među onim na periferiji, kao što su zemlje Zapadnog Balkana. Sredstva iz budžeta za bezbjednost su i dalje na niskom nivou, a zemlje EU se radije fokusiraju na pogodne i jeftine mjere, nego na one koje se smatraju neophodnim. Koja je uloga Jugoistočne Evrope u svemu tome? Da li je Jugoistočna Evropa talac ove situacije za koju su mnogi predvidjeli da, u najboljem slučaju, vodi do pogoršanja susjedskih odnosa među državama jugoistočne Evrope i do eventualnog ponovnog sukoba ili “hladnog rata” u regionu, i kako da se izbavi iz nje?

 

OD VELSA DO VARŠAVE: USMJERAVANJE NATO KROZ BURNE VODE TRANSATLANTSKE BEZBJEDNOSTI

 

Nakon samita u Velsu, predsjednici država i vlada zemalja članica će se ovoga jula sastati u Varšavi. Ovaj samit je značajan jer se odvija u ključnom trenutku za Alijansu, pošto se tektonske ploče evro-atlantske bezbjednosti pomjeraju i na istoku i na jugu. Šta se promijenilo od prošlog samita i da li idemo u ispravnom pravcu, uzimajući u obzir novo bezbjednosno okruženje, ukoliko ono postoji? Da li su druge zemlje konačno spremne da se suoče sa novim bezbjednosnim prijetnjama i/ili da ispune kriterijume za pristupanje NATO, kako bi dobile pozivnicu da se pridruže Alijansi i šta će pristupanje Crne Gore donijeti državnoj bezbjednosti i napretku, kao i stabilnosti Balkana?

 

IZBORI U AMERICI – MOŽEMO LI DA OČEKUJEMO PROMJENU U SPOLJNOJ POLITICI AMERIKE?

 

Predsjednik Obama je smanjio troškove odbrane tokom svog mandata za 20%. Dok ovo prati pokušaj da se fokus ponovo prebaci na unutrašnje probleme sa kojima se Amerika suočava i ograniči angažman van njenih granica, Amerika nije u potpunosti uspjela da se odvoji. Neki smatraju da je ova politika, zapravo, samo dovela do povećanog nasilja, novih terorističkih napada i velike imigrantske krize, ali je takođe ugrozila interese Amerike, koje su zemlje poput Kine i više nego spremne da testiraju. Da li će novi predsjednik Amerike, demokrata ili republikanac, biti primoran da preobrati ovu politiku u neku gdje će Amerika biti preduzimljivija, odlučnija sa odvažnijom spoljnom politikom? Kako će to uticati na saveznike, kao što su Francuska, Japan ili UK, koji su I sami prošli kroz promjene spoljne politike? Hoće li ovo učiniti svijet boljim mjestom?